Gijom de Mašo – Venerin Oblak

Kolji Mićeviću dugujemo brojne prijevode; gotovo svaki njegov prijevod popunjava jedno poglavlje strane književnosti koje je dosad bilo nedovoljno ili neadekvatno pri­sutno u historiji našega prevodilaštva.
Guillaume de Machault, francuski pjesnik i glazbenik, bio je dosad gotovo nepoznat našim čitaocima. Rođen početkom četrnaestog stoljeća (oko 1300. god.) umro je 1377, ostavivši za sobom golem pjesnički opus u kojem posebno mjesto zauzima djelo LE VOIR DIT; taj naslov Mićević prevodi, adaptira u VENERIN OBLAK, mogao bi se prevesti također kao Slovo o istini ili Pravorijek. U tom je djelu ispričana i ispjevana jedna od najljepših ljubavnih veza kasnoga srednjeg vijeka, usporediva s onom između Abelarda i Heloise. Posrijedi je jedna vrsta neobičnog ljubavnog dnevnika ili epistolara u kojem razmjenjuju strasne poruke već postariji pjesnik i dvadesetogodišnja djevojka po imenu Peronnelle d’Armentieres.
Glavni dio teksta pisan je u osmer­ cima, u stilu pjesničkih romana koji su bili veoma popularni u to vrijeme. Autor umeće među pisma koja razmjenjuju ljubavnici razne rodove, balade, tužbalice, rondeaux.
Vičan prevođenju tih starih, staro-francuskih pjesničkih formi, Kolja Mićević još jednom pokazuje svoj jedinstveni talent i sposobnost da nam, na svom i našem jeziku predoči, u biblioteci DANTEON, nezabo­ravne stranice svjetske književne baštine.
Predrag Matvejević.