PTIČAR I DESPOTICA
Iako nije preporučljivo prepričavati i uzimati zdravo za gotovo ono što je Mocart možda rekao u nekom trenutku — a tome pribegavaju gotovo svi mocartolozi, pošto im taj postupak obezbe- đuie zagarantovane efekte — sasvim bliska istini čim se rečenica koju je, prema svedočenju Sofije Hajbl, jedne od njegove tri snaje, izgovorio izdi šući- fa sam ptičar. Jednostavna rečenica, koja kaže mnogo. Mocart se poistovetio sa ličnošću Papagena koji se u svojoj prvoj ariji opere Ča robna frula predstavlja: Vogelfanger bin ich ja, Ptičar sam ja. To poistovećivanje je ostvareno jedinstvenim i višesmislenim anagramom, do sad neprimečenim od mocartologa, koji je op erno objašnjen na stranicama ove knjige:Vogelfanger-VColfgangerl, Ptičar- Volfgangić, deminutiv kojim je otac Leopold Mocart oslovavao svog sina i kad su prošle prve godine deunistva.Mocart-Ptičar! Da, ali ptičar duša! Nikada i nigde Mocart i austrijska carica Marija Terezija nisu bili tako „bliski” — izuzi majući onaj Volfgangićev pokušaj da je zagrli, u Šenbrunu oktobra 1762, kad je bio grubo odgumut jer se Despotica uplašila da joj dečak ne ulovi dušu! — kao što su na koricama ove knjige. Neophodno je bilo ostvariti to približavanje, ednim majstorskim kolažem, jer će svako, i prenego što uzme ovu knjigu u ruku, otvori je i pročita — z čak ako je i ne uzme i ne otvori i ne pročita — postaviti pitanje o razlozima jednog takvog „zbližavanja”? Odgovor će naći već na njenim prvim stra nicama. I u stihu i u suvoj prozi.