Kao što je provansalska (trubadurska) poezija odigrala značajnu ulogu u stvaranju italijanske, isto su tako francuski pesnici s početka XVI st. pretrpeli očigledan uticaj pesničkih lekcija Dantea, Petrarke i petrarkista. Melen de Sen-Žele, 1487-1558, Kleman Maro, 1496-1544, i Moris Sev, oko 1500-oko 1555, boravili su u Italiji, govorili su italijanski i bili su prvi Francuzi koji su se služili sonetnom formom. Za njih se može reći da su pripremili i omogućili pojavu grupe »Plejada« čija je najveća zasluga što se iozborila za stvaranje modernog francuskog jezika, ali je definitivno, ne bez neželjenih posledica po suštinu poezije, prekinula sa srednjovekovnom tradicijom.