Kolja Mićević

,

Paul Valéry – Pozorišta

5,00 

Str. 322.

Banja Luka, 1990.

Categories: ,

Još dok je bio mlad i već zainteresovan za pozorište — koje je više posećivao u provinciji nego što je to činio kad je prešao u Pariz — moj otac je čuo izvođenje Gunoove opere s čuvenim Foreom. Nešto kasnije, u Londonu je video novog Fausta čije je izvođenje uz pomoć složene mašinerije, veoma mo­derne za to vreme, ostavilo na njega dubok utisak. Mislim da je od tada počela da ga opseda ta lič­nost neobična u svojoj postojanosti, neverovatna, fantastična, večni princip, neljudski i nadljudski mo­del jedne pretpostavke čoveka — ako smern da ka­žem! — da ga kuša taj Faust koga će on suprotstaviti prevaziđenom Đavolu, Đavolu pobeđenom, zbunje­ nom, i jedva sposobnom za pokoji otrcani trik.. .
. . . Nema sumnje da je pripremanje Govora u čast Getea — 1932 — učinilo mog oca još osetljivijeg i bližeg toj temi čiju će pustolovinu on nastaviti da sledi. Sam je primećivao, govoreći o Geteu, koli­činu istih fobija i manija koje je nosio u sebi iako »sa suštinskim razlikama — piše on — ali broj za­ jedničkih crta je značajan.« »Moja ruka jako sliči njegovoj.«
. . . Poslednja scena trebalo je da pokaže »svet srušen jednim udarom saznanja, kao što bi harmonična nota slomila staklo: pravednost jedne misli čini da se taj svet rasprsne.«
Moj otac nije stigao da pre smrti u julu 1945. go­dine dovede svoj komad do tog strašnog i možda predosećanog završetka .. . Jedino pronađeni listovi sa skicama omogućuju da se nazru njegove namere.
Agata RUAR-VALERI.

 

»Usikoro ću nestati, piše 1940. godine Valeri. . . Prolazan, osećam da će sve propasti sa mnom. Ne znam više ko sam.
Ali život u čistom stanju.
Ništa je uokolo. Sve je kao taj trenutak, sve je u tom trenutku, jeste taj trenutak.« — Ali kako pre­obličiti taj trenutak od ničega u trenutak najviše punoće? A kad bi to bio nekakav krajnji zagrljaj dvoje Ja koji bi, kao iz dodira dva kremena, morao najzad izbaciti iskru i svetlost u dnu nas samih ne­poznatu?
Ned BASTE.

Shopping Cart